Svjetsko prvenstvo u reliju 1989.

Svjetsko prvenstvo u reliju 1989. bila je 15. sezona Fédération Internationale de l'Automobile (FIA) Svjetskog prvenstva u reliju (engl. WRC)

Momčad Martini Lancia nastavila je s pobjedama i 1989.g., pobijedivši u prvih šest utrka i završivši daleko ispred svih na kraju sezone. U momčad su se vratili Miki Biasion, Markku Alén i Bruno Saby, dok su za momčad tijekom sezone još nastupali Didier Auriol, Mikael Ericsson i argentinac Jorge Recalde. Momčad je koristila automobil Lancia Delta Integrale čitavu sezonu. Ovaj model bio je i izbor prvih vozača momčadi Jolly Club, Alex Fiorio i Dario Cerrato. Miki Biasion postao je ponovno svjetski prvak, dok se za drugo mjesto vodila velika borba čitavu sezonu između Fiorio i Kankkunena. Na kraju je Fiorio završio drugi. Toyota Team Europe je jedina momčad koja se kroz sezonu barem malo približila Lanciama. Toyotu se te godine vozili bivši svjetski prvak Juha Kankkunen, Kenneth Eriksson i nadolazeća zvijezda Carlos Sainz. Nakon početne pobjede Ingvar Carlsson momčad Mazda Rally Team Europe nije uspjela ponoviti sličan uspjeh, ali je svejedno osvojila treće mjesto među proizvođačima. Mitsubishijeva natjecateljska momčad Ralliart nastupila je 1989.g. prvi puta na Svjetskom prvenstvu u reliju i imala ukupno dvije pobjede se svojim automobilom Galant VR-4. Na kraju sezone završili su četvrti. Audi Quattro i dalje je nastavio uspješno natrupati u rukama privatnih ekipa, što je bilo dovoljno da proizvođač osvoji peto mjesto u poredku, na kraju sezone. Renault 5 GT Turbo momčadi Simon Racing pobijedio je u Bjelokosnoj Obali i osigurao proizvođaču šesto mjesto na kraju sezone.

Za Prvenstvo proizvođača bodovalo se 10 od 13 utrka, dok su se utrke u Švedskoj, Bjelokosnoj Obali i Novom Zelandu bodovale samo za Prvenstvo vozača.